Organizatori: Fotoklub Zagreb, Fotosavez Hrvatske, Vijeće Narodne tehnike Zagreb, Muzej grada Zagreba
Tajnik izložbe: Ivica Magyar
Fotoklub Zagreb po peti put otvara izložbu fotografija pod nazivom "Zagreb". U toj akciji Klub želi i nastoji dati nešto posebno, specifično. Pokazujući ljepote Zagreba, želja nam je potaknuti naše sugrađane da budu ponosni na svoj grad. S izložbom ovih fotografija želimo na trenutak zaustaviti vrijeme i zadržati naš Zagreb na fotografiji, takav kakav je danas, za buduće generacije, da bi znale kako je Zagreb izgledao 1971. Time nemamo namjere ući u povijest, već samo fiksirati i dokumentirati jedan trenutak, prikazati nadahnuće i izraziti ljubav i zahvalnost našem gradu. Nekoliko entuzijasta nastojalo je povodom Dana oslobođenja Zagreba uveličati trenutak sjećanja.
Vlado Lozić, tajnlk Fotokluba Zagreb
Zg 208, Ivan Dvoršak
Dio ulice, Vlasta Šinka
Ilica, Miroslav Nikoljačić
Vrata, Branko Jendrašić Zagrebački kvartet, Josip Vranić
Prije svega, vjerujem da je žiri ove izložbe obavio svoj zadatak stručno. Vjerovanje u to nužno mi je potrebno zbog toga što mi je sud o ovoj fotografskoj izložbi u osnovi negativan.
Od autora koji izlažu, većinu, što je uostalom i uobičajeno, čine fotografi amateri, a oni kojima je fotografija profesija uglavnom izlažu vanprofesionalne izrađevine. Tu se, dakle, pojavljuje grupa koja je svoje izloške učinila, ne po zahtjevu naručitelja, ne u strogo određenom vremenskom roku, nego po dobroj volji, oduševljenju i iskrenosti – dakle amaterskim žarom. Poruku fotografa koji je tako došao do slike točno je odredio Harwey Fondiller u predgovoru časopisa "35 mm Photography" (zima 1971.), ovim riječima: "Pogledajte što sam pronašao." Poruka se, naravno, ne odnosi samo na tematske elemente nego na ukupnost vizuelno-estetskih elemenata.
Promatrajući ovu izložbu kroz ovu poruku hvata me malodušnost zbog bezidejnosti velike većine "pronalazača" i posve senilnog umnožavanja već mnogo puta viđenih stvari. Ako repetitio ima smisla u procesu učenja, a ono ga uopće nema u procesu viđenja svijeta jer ga čini (svijet) jednodimenzionalnim i dosadnim. Neodrživa je teza da Sama Haskinsa muče isti problemi i oduševljavaju iste pojave u ovom svijetu kao i nekolicinu naših fotografa te da ih čudnovato podudarnim sredstvima rješavaju. Ta podudarnost formalnih elemenata je često puta toliko velika da iritira, ali je donekle razumljiva. Korijenje, bez svake sumnje, vuče iz strane literature, časopisa, fotomonografija, koje sporadično stižu, pomno se pregledavaju i za sobom vuku čete mladih i starijih zanesenjaka snažne volje i velikog duševnog sljepila. Tako su, na pr. Sam Haskins, ni kriv ni dužan, a s njim i mladi japanski fotografi stvorili svojevrsno kazalište sjena. No, to nije izuzetna pojava u fotografiji, kao ni u umjetnosti uopće, no sada indicira situaciju u našoj amaterskoj fotografiji. Ipak, na ovoj izložbi postoji nekolicina autora koji su vrijedni pažnje, jer se bore vlastitim snagama.
"Stara Vlaška" Jasenke Odić, premda na prvi pogled u tehničkom smislu užasava, upravo zbog gigantizirane zrnatosti koja gotovo prelazi u "mrljavost" cijele slike, artikulira inače uniformne sive plohe starih kuća u mnoštvo nepravilno raspoređenih optičkih akcenata.
Od radova Mitje Komana "Intervju" je posebno zanimljiv. Klasično komponiran, s nekoliko prosječnih fizionomija u mirnom razgovoru. Posve obično i posve neobično. Teško bih mogao utvrditi da li je uzrok u karakteru svjetla ili u nečem drugom, ali ta fotografija neodoljivo nosi atmosferu predratnih fotografija Alfreda Eisenstadta koji je radio u ministarskim kabinetima i na političkim sastancima u Njemačkoj.
Slika "Konjanici" Slavke Pavić vrlo je rafiniran rad sa tri kompoziciona punkta. Dva konja smještena uz suprotne rubove kadra i sićušna ljudska prilika u pozadini. Lako gibanje u inače posve mirnom trenutku izaziva vrlo "estetičan" raskorak konja.
Pejsaži Vlade Solaričeka nažalost počivaju na grafičnoj strukturi Pal-Nils Nilssona, međutim, fotografija jedne zagrebačke gornjogradske kuće otkriva novu vizuru. Naime, u jednom kadru je uspostavljen dinamičan odnos dvaju statičkih objekata, strogosti rektangularnog lika arhitektonskog objekta i slikovitosti prirodnog "objekta", razgranatog stabla.
Primjeri teatarske fotografije Roberta Valaja pokazuju specifičnost teatarske rasvjete, no, stilski nisu nepoznati u Europi.
Nešto o nagrađenima. Branko Jerneić dobio je prvu nagradu u grupi slobodnih tema. Spominjući noviju japansku fotografiju mračnih slika, borbe protiv svjetla, a za puno mraka, mislio sam na ovu prvonagrađenu fotografiju. Ona je nastradala u ovoj borbi protiv svjetla tako da je izgubila minimum čitljivosti, postala je neduhoviti rebus. Istini za volju, on se može riješiti, ali užitak izostaje. U grupi koja je tematski vezana za Zagreb Ivan Dvoršak (1. nagrada) pokazuje nam kako su lijepi neboderi u sumrak (romantisch, nicht war?), naročito kad ih kontrastira s nekom lokvom u prednjem planu slike. Mislim da je bilo fotografija koje su ovo prvo mjesto ipak više zaslužile.
Slobodan Tadić
(preuzeto iz kataloga izložbe)
Katalog izložbe
Lozić, Vlado; Slobodan Tadić. Zagreb 1971 : V izložba fotografije.
Zagreb : Fotoklub Zagreb, Fotosavez Hrvatske, Muzej grada Zagreba, Vijeće narodne tehnike Zagreb, 1971.
Vezani članci
Dimitrijević, Stojan. Salon “Zagreb 1971” : Muzej grada Zagreba, 7. 5. – 23. 5. 1971. // Život umjetnosti : časopis za pitanja likovne kulture i umjetnosti. 17(1972), str. 121–127.
Cvetkova, Elena. Zaustavljeni trenutak Zagreba. // Večernji list, 25. svibnja 1971., str. 11.
J. L. Zagreb u fotografiji. // Vjesnik, 8. svibnja 1971.
