Autor ideje i fotografija: Josip Ušaj
Koncepcija izložbe: Zdenko Kuzmić
Oblikovanje izložbe: Miljenko Gregl, Zdenko Kuzmić
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Ušajev "Zagreb kakvog ne volim" zbir je njegovih zapažanja, koje je kamerom bilježio kako bi nam otkrio i onu dimenziju koja svakodnevno i uporno nastoji promijeniti dobro nam poznatu sliku našeg grada te progovorio o problemu dehumanizacije gradske sredine.
Autor izložbe želio je dati poticaj da konačno gradske prostore započnemo uljepšavati, činiti ih toplijim i prisnijim, te u njima uživati, a isto tako od gradskih poslanika zatražiti da počnu iznalaziti rješenja kojima će se suprostaviti njihovoj daljnjoj dehumanizaciji.
Izložba nam je otkrila detalje, one svakodnevne i agresivno prisutne, vizualno i likovno neprihvatljive, socijalno otuđene, cijeli niz takvih detalja – majstorski opisanih i obrađenih kroz selekciju sjajnih fotografija. Riječ "detalj" nema ovdje prizvuk nečeg sekundarnog, jer u ovoj prezentaciji detalj je od bitnog značaja. Ako se prisjetimo stare i dobro nam znane istine da se i sam život sastoji od detalja, onda će u ovom kontekstu ta istina dobiti posve drukčiji oblik: ljepota jednog grada i ugodnost života u njemu dobrim dijelom upravo zavise baš od detalja.
Ova izložba nije mogla posjetitelja ostaviti ravnodušnim, ona je upozorila na značaj i ulogu ružnih detalja u gradskom ambijentu, onih koji nikoga ne mogu prosvjetliti ni oplemeniti, niti sredinu učiniti humanijom.
Sve što smo na izložbi susreli, djela su "dobrog ukusa" i ona ne čine grad. U stvaranju gradskog života svaki pojedinac mora ponijeti svoj dio, kako bi, tek u zajedništvu sa svojim sugrađanima, ostvario nužne rezultate za dobrobit svoga grada.
Ušajeve nam fotografije progovaraju kako to u našem gradu danas i nije tako, jer nemali broj njegovih stanovnika, svojim ponašanjem i grubim devastiranjem, čini se, stvara "vrijednosti" za oblikovanje života po vlastitoj mjeri, ali ne i po mjeri smjernog odnosa prema zajedničkoj sredini, koja ljudima mora omogućiti ugodniji i nadahnutiji život. Na slikama su prizori grada "kakvog oni vole", koji se nikako ne podudaraju sa slikom koju bismo rado i na svakom koraku željeli vidjeti.
Ono što su nam Ušajeve fotografije otkrile samo su detalji poraznih činjenica o poimanju prostora, o njegovom "suvremenom" ruhu, žalosno osmišljeni elementi koji bi trebali tvoriti identitet ambijenta. Svu tu "uličnu galanteriju" ne možemo prihvatiti čak ni u njenoj osnovnoj funkciji, već naprotiv, želimo je naprosto izbaciti iz rakursa naših i najbenevolentnijih razmišljanja i ne tretirati je kao vizualnu senzaciju.
I dok za druge ulične predmete ili hortikulturnu opremu postoje kriteriji valorizacije, dotle kod ovih kojima smo gotovo zatrpani, kao da uopće ne postoje niti su regulirane zakonske mogućnosti zaštite, upravo one koje stanovnika ili posjetitelja grada štite od gomile vizualnih nesporazuma i neukusa, onečišćenja i devastacije.
Kako vrijeme i život donose cijeli niz elemenata ulične opreme koji se, nažalost, samo u neznatnom broju uklapaju u postojeće ambijente, unoseći novo i neprimjereno pulsiranje u naše zaštićene spomeničke cjeline, od njih se traži da zadovolje i one funkcije koje im nisu primjerene. Ujedno to može biti i poticaj da ti novi elementi budu oblikovani načinom odgovarajućim sredini i mjerilu, da budu izraz htijenja ove izložbe. Nesuvislim i neosmišljenim pristupima, postojeće vrijednosti naprosto razgolićujemo, jednako kao i sami sebe.
Zdenko Kuzmić
foto Josip Ušaj
Kuzmić, Zdenko. Zagreb kakvog ne volim.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2006.
[presavitak]
Vezani članci
Kalle, Martina. Izložba "Zagreb kakvog ne volim". // Vjesnik, 6. ožujka 2006., str. 43.
Ušaj, Josip. Zagreb kakvog ne volim. // Zagreb moj grad, 27. ožujka 2010., str. 24-25.
Butković, Katarina. Zagreb kojeg ne volimo. // Zagrebački komunalni vjesnik, god. XXII, br. 329, 12. travnja 2006., str. 15.
