Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Josip Ušaj, elektroinženjer, poznati zagrebački fotograf, nakon zatvaranja svoje, vrlo uspješne izložbe, na temu Zagreb kakvog ne volim, inicirao je natječaj za svu školsku djecu grada Zagreba da okom kamere zabilježe isto što je i on bilježio pune tri godine – Zagreb kakvog ne vole i ne žele.
Na natječaj se javilo oko 300 djece iz 15 zagrebačkih škola.
Ocjenjivački sud imao je pune ruke posla, jer su svi radovi bili podjednako vrijedni. Na panoima u Muzeju grada Zagreba se na kraju našlo oko 90 fotografija.
Izložbu je 28. ožujka otvorila pedagoginja Muzeja grada Zagreba, Vesna Leiner, rekavši da je ova izložba putokaz svima o tome kako Zagreb ne treba i ne smije izgledati. Ovo je sud djece svima onima koji ostavljaju smeće uz potoke i na ulici, ne brinu o vrijednim spomenicima kulture, šaraju po pročeljima, trgaju proljetnice, parkiraju na zelenim površinama, nagrđuju pročelja antenama i klimatskim uređajima itd.
Sve su to vidjele dječje oči. Ali ne samo to. Djevojčica Matea Ribarević iz OŠ Frana Galovića, koja je pobijedila na natječaju, zabilježila je svojim digitalcem našeg sugrađanina, umirovljenika, kako dolazi do kontejnera, iz njega iznosi hranu koju je netko bacio, stavlja je u najlonsku vreću i odlazi svome domu. Matea je vidjela siromaštvo i upravo tako nazvala svoju seriju slika. Je li mogla vidjeti što gore? Gora od toga samo su ubojstva, kojih, nažalost, ne manjka na ulicama.
Vrlo zapažene slike bile su učenika Nine Kadića iz OŠ Jordanovac, koji je upozorio na ekološku nekulturu pojedinaca koji ne smatraju sramotnim iznijeti staru kadu na prostranu zelenu livadu pored potočića na Jordanovcu. A o smeću u potoku da se i ne priča – kante, vrećice, boce...
I Matea i Nino kažu da bi željeli slikati ljepote Zagreba, jer njih ipak ima više.
Katarina Butković
Vezani članci
Butković, Katarina. Zagreb kakvog ne vole djeca. // Zagrebački komunalni vjesnik, god. XXII, br. 329, 12. travnja 2006., str. 14.
