Koncepcija izložbe: Slavko Šterk
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Šezdesetih godina 19. stoljeća kada Beč i Budimpešta kreću prema metropolizaciji slijedi ih i Zagreb prema svojim mogućnostima ali bez potpore carskih dekreta i bez velike financijske moći. Ipak, tada bilježimo zapažen rast i jačanje domaćih gospodarskih i financijskih ustanova (obrtnička i dionička društva, štedionice i banke).
U to doba javlja se nova građanska inteligencija s drugačijom strategijom i novim programima vođenja kulturnog života s izrazitim naglaskom i osjećajem za vlastitu prošlost.
Prvi rezultati polučuju se na području urbanizma i arhitekture. “Zelena potkova” jedan je od najvećih ali i “najotmjenijih” komunalnih pothvata toga doba. Ona je djelo planera, arhitekata, mjernika, intelektualaca, političara i gospodarstvenika. Zagreb ovime konačno ostvaruje svoju “klasičnu vedutu”, postaje moderan hrvatski grad – hrvatska prijestolnica.
Nekadašnja mjesta tjednih i kraljevskih sajmova, preobrazbom – proširenjima i poljepšanjima – postaju reprezentativni gradski perivoji i trgovi. Jedan od njih, Kazališni trg, postaje mjesto održavanja dviju velikih gospodarskih izložbi (1864. i 1891.) pa dosljedno tome doprinosi gospodarskoj i tehničkoj kulturi uopće (palača Hrvatskog gospodarskog društva, Obrtna škola s Muzejom).
Istodobno, taj i takav grad, sa svojim ljudima i događajima postaje predmetom nove umjetnosti – fotografije. Nakon prvih koraka “nove slike” i njenih prvih “uzleta”, (1851.-1870.) fotografija tek sad (1870.-1914.) ulazi u svoju prvu zrelost. Nova profesija organizira se oko zatvorenog prostora – studija, što je rezultat sociološke potrebe, ali i tehničke prisile: nužnosti poziranja i kulturnog obrasca: ateliera. Fotograf postupno postaje zanimanjem, izvor prihoda i raširena zabava. Prvi put zagrebački fotografi organizirano izlažu svoja djela, uz slikarska, kiparska i arhitektonska na Prvoj dalmatinsko–hrvatsko–slovenskoj izložbi 1864. godine. Podjela fotografa na profesionalce i amatere na međunarodnoj izložbi umjetnina, održanoj u sklopu Gospodarsko–šumarske jubilarne izložbe 1891. u Zagrebu , kao i pojava strukovnih fotografskih udruga, samo je logičan slijed događaja.
Fotografi u fotografskim albumima nude arhitektonsku, prirodnu, privrednu i kulturnu topografiju grada, demonstrirajući visoku tehniku i estetske standarde. L. Schwoiser izdaje svoju prvu foto-monografiju glavnoga grada Hrvatske (1864.), a Standl u svojim albumima: Jurja Ves (park Maksimir), Gospodarsko-šumarska izložba u Zagrebu 1891., Zagreb 1895. daje sliku zelenih parkova i nove historicističke arhitekture Zagreba, pogođene katastrofalnim posljedicama potresa 1880. On fotografira i umjetničke predmete: Riznice katedrale, ali i narodne nošnje iz okolice Zagreba.
E. Kastiana, A. Gnezda, V. Guteša iz svojih pozicija fotografiraju političke događaje: prisutnost vladarske kuće u Zagrebu (Rudolfa i Štefanije 1888., cara Franje Josipa 1895., nadvojvode Franje Salvatora 1914.) kojom se prigodom grad ukrašava, kao i ulične nemire 1903.
Svoju afirmaciju i recepciju fotografija ostvaruje atelierskim portretom kojeg možemo smjestiti u okvir industrijske revolucije. Piramida građanske klase rađa pučanstvo koje brižno želi vizualizirati vidljive tragove svoje nove situacije. Studijski portret srednje i imućne klase dugo čuva primat. Zbog skupoće on je i njena povlastica. Pommer prvi u hrvatske ateliere unosi Deziderijev format, tj. posjetnicu (5,6 x 9,4 cm). Preko posjetnica možemo pratiti pojavu i razvoj profesionalnih ateliera (na poleđini su otisnute adrese, te podaci o godinama nastupa i dobivenim nagradama na izložbama).
Osim standarda, posjetnice prerastaju u oznaku stila. Mijenjaju se pozadine, odnosno inscenacije: zavjese i balustri te razni akcesoriji. Katkad fotografi, zaneseni romantičarsko-pastoralnim prizvukom, posežu za narodnim nošnjama.
Od 1870-tih do 1890-tih godina, posjetnice se zamjenjuju znatno većim cabinet portretom (10 x 14 cm), koji pridaje veći značaj crtama lica. Istodobno, ostakljeni atelieri, pored prirodnog svjetla, počinju koristiti električnu rasvjetu. Kvalitetom, brojem i inventinovšću ističu se braća Gjuro i Ivan Varga; njihov će atelier označiti početak poduzetničkog ustrojstva sa specijalizacijom za pojedine faze fotografskog postupka.
Na prijelazu stoljeća fotografske ateliere postupno zamjenjuju fotografska poduzeća. Transformaciju obilježava R. Mosinger osnivanjem “Prvog hrvatskog fotografskog artističkog zavoda”, 1898. i dvije godine kasnije “Svietlotiskarskog zavoda”.
Početkom 20. stoljeća secesijska fotografija kao i ostale likovne umjetnosti zauzimaju, u odnosu na Beč, pravodobno svoju poziciju. Fizička veza između fotografske slike i njezina predmeta postaje specifična sastavnica “fotografske umjetnosti”. Fotografija počinje ispitivati prirodu same fotografije, kako to pokazuju “piktorijalističke” tiskovine V. Guteše.
U odabiru originalnih fotografija (i tiska) vodili smo se principom sigurne atribucije i dostupnosti građe (fotografije važnijih događaja možete vidjeti u stalnom postavu). Fotografije su razvrstane abecednim redom imena fotografa pa su generacijske, profesionalne i stilske mijene došle do punog izražaja. Izložbom želimo pokazati povijest i razvoj grada o okviru Habsburške monarhije, ali ona je sama ponajprije svojevrsna povijest zagrebačke fotografije uopće.
Slavko Šterk
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Szabo, Agneza; Slavko Šterk. Zagrebačka fotografija u doba Habsburgovaca.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2001.
[presavitak]
Vezani članci
Fotografija u doba Habsburgovaca. // Vjesnik, 4. srpnja 2001., str. 20.
Jovetić, Goran. Carski život kroz fotografski objektiv. // Vjesnik, 6. srpnja 2001., str. 15.
Jovetić. Goran. Povijest Habsburgovaca u fotografiji. // Vjesnik, 7. srpnja 2001., str. 15.
Butković, Katarina. Propitivanje zajedničke povijesti. // Komunalni vjesnik, god. XVI, br. 246, 14. rujna 2001., str. 10.
