Muzej grada Zagreba u suradnji s Historijskim arhivom u Zagrebu, izložba u povodu 60. obljetnice Zagrebačkog velesajma
Koncepcija izložbe: Ivan Srebrnić, Vanda Ladović, Nada Kraus
Oblikovanje izložbe i plakata: Joža Ladović
Muzej grada Zagreba priredio je ovu izložbu u vrijeme trajanja naše najznačajnije privredne manifestacije međunarodnog značenja, kao prilog proslavi 60-godišnjice postojanja Zagrebačkog velesajma. Pomoću materijala koji se sačuvao u Historijskom arhivu u Zagrebu i u Muzeju grada Zagreba htjelo se barem djelomično evocirati uspomene na velesajamske, odnosno izložbe Zagrebačkog zbora, kako se Velesajam nekada nazivao, na lokalitetima prije današnjih širokih prostora preko Save, tj. na starom Sajmištu u Ulici Račkoga, Martićevoj ulici i na Savskoj cesti.
Velesajamskim, odnosno izložbama Zagrebačkog zbora prethodile su tri izložbe srodnog karaktera – dvije u 19. i jedna početkom 20. stoljeća. To su bile I. zemaljska gospodarska obrtna izložba 1864., zatim Jubilarna izložba o 50-godišnjici Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva 1891. i ponovno izložba istog Društva 1906. godine, kao posljednji neposredni preteča Zagrebačkog zbora.
Kao što se to događalo već davno prije, tako su i početkom 20. stoljeća postojale žive ekonomske veze Zagreba sa Zapadom. Mnogi naši privrednici polazili su na velike sajmove uzoraka u Leipzig, na tzv. Oktoberfest u München i na Herbstmesse u Graz. Tamo su naučili od kolike su važnosti ovakve priredbe za razvoj privrede i promet stranaca u zemlji i u gradu gdje se priređuju.
Ta spoznaja je, uz izložbu 1906. godine, dala grupi sposobnih zagrebačkih privrednika neposredni poticaj da 1909. pokrenu osnivanje jednog takvog sajma i u Zagrebu. Naročito su na njih u tom smislu djelovale lijepo organizirane izložbe društva Grazer Herbstmesse, svake godine prvih dana mjeseca rujna, na koje su, a prema tome i u Graz, vještom propagandom privukli organizatori brojne strance, kojima su osim izložbe omogućili da se i dobro provedu i pozabave.
Uvjereni da bi od slične akcije mogao imati koristi i Zagreb i njegova privreda, agilni zagrebački privrednici osnovali su 1909. godine društvo Zagrebački zbor sa zadaćom da organizira sajamske i izložbene priredbe, a uz njih i zabavne priredbe te da na taj način privuče u Zagreb što više stranaca i pozitivno djeluje na njegov privredni razvitak. Društvo se konstituiralo u jesen 1909. i započelo rad s početnim kapitalom od 500 K što ih je dobilo kao zajam od Prve hrvatske obrtne banke. Mnogostrani rad zahtijevao je velika sredstva pa je od Kr. zemaljske vlade, od grada i od većih banaka i industrijskih poduzeća zatražena subvencija.
Grad je dao na besplatnu uporabu dio tadašnjeg sajmišta između Draškovićeve, Martićeve i produljene Đorđićeve ulice te natkritu staru jašionu, k tome i dotaciju od 5.000 K pod uvjetom da društvo uredi prometne površine na ustupljenom prostoru, zatim odvode vode, zahode itd. Na svoj trošak općina je uvela vodovod i električnu rasvjetu na tom terenu.
Dakle, prvo mjesto na kojem je bio priređen prvi Zagrebački velesajam, a to je bilo 1910. godine, bilo je staro sajmište na prostoru istočno od Draškovićeve ulice, otprilike tamo gdje je danas Ulica Račkoga, Trg žrtava fašizma i prostor oko njih. To je stara Zavrtnica koju je Gradsko poglavarstvo zakupilo 1890. godine i uredilo za sajmište s posebnom namjerom da bi se ovamo preselio Kraljevski sajam koji se u to vrijeme održavao na današnjem Trgu maršala Tita.
Uz zgradu osnovne škole u Draškovićevoj ulici, koja je također poslužila u izložbene svrhe, glavni izložbeni paviljon bila je topnička jašiona na istočnoj strani sajamskog prostora. Tu jašionu je, kao i staje i kovačnicu uz nju, sagradio grad 1890. godine za cesarsko-kraljevsko topništvo, nakon što je otkupio veliki komad nadbiskupskog voćnjaka koji se nalazio na tome mjestu.
Osim jašione i škole nije na prvom Velesajmu bilo većeg, reprezentativnijeg izložbenog objekta. Bili su tu uglavnom manji drveni paviljoni i šatorske improvizacije. I poznata švicarska tvrtka Eslinger i Stromayer dala je u pomanjkanju natkritog izložbenog prostora na posudbu više platnenih šatora u kojima je Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo priredilo izložbe cvijeća, voća i povrća.
Inače su na tom prvom Zagrebačkom velesajmu bili izloženi proizvodi naše mlade industrije, obrta te najviše agrarni proizvodi. Organizatorima sajma bilo je u ono vrijeme više do toga da privuku u Zagreb što veći broj stranaca nego do privredne propagande ili da sklope što više poslovnih ugovora. Stoga taj prvi Velesajam, kao i ostali priređeni do Prvoga svjetskog rata, ima više zabavno no privredno obilježje. Postojao je tu poseban ograđeni prostor s raznim zabavnim atrakcijama – vrtuljcima, ljuljačlama, panoramama, menažerijama, cirkusom, “švarckistlerima”, “šnelfotografima”, vinotočjima, pečenjarima i drugim ugodnim stvarima oko kojih je do kasne noći odjekivalo od smijeha i zabave vesele i razdragane publike.
Zborski odbor brinuo se i za razonodu u samome gradu. Među ostalim, organizira stalne glazbene koncerte na Jelačićevom i Zrinjskom trgu, kao i senzacionalne priredbe prvih avijatičkih uspona u Zagrebu koji su privukli i mnogo svijeta iz pokrajine.
Odbor se brine i da izgled grada bude što ljepši pa se za sajamsku priredbu uređuju ulice, trgovi, nasadi, šetališta, pojačava javna rasvjeta, obnavljaju fasade kuća, s posebnom pažnjom aranžiraju dućanski izlozi. Raspisano je i nagrađivanje najljepše uređenih izloga.
Prvi svjetski rat prekinuo je rad sajamskog odbora i Zbora. U njegovim paviljonima boravila je za vrijeme rata vojska koja ih je uništila i učinila potpuno neupotrebljivima. Međutim, i grad je trebao njegovo zemljište za izgradnju pa je sajam morao seliti. Dobio je novi prostor u Martićevoj ulici oko stare jašione. Gradska skupština je na svojoj sjednici 13. svibnja 1921. godine, pod predsjedanjem načelnika Heinzela, Zagrebačkom zboru dala na uporabu natkritu jašionu i zemljište neposredno oko nje, koje je prema regulatornoj osnovi sačinjavalo posebni građevni blok omeđen sa svih strana cestama, i to tako da se od svake ceste oduzima pet metara prema središtu bloka. Taj kompleks ustupa se Zagrebačkom zboru na deset godina, uz godišnju najamninu od 10 K, i to samo u svrhu priređivanja stalnih sajmova uzoraka industrijske robe. U drugu se svrhu ne smije upotrijebiti.
Tako je stigao Zagrebački zbor na svoj poznati prostor u Martićevoj ulici. Na njemu su se zajmom od 6,5 milijuna dinara što ih je Zbor dobio od zagrebačkih banaka izgrađivali novi drveni paviljoni i adaptirala stara jašiona, tako da se prvi poslijeratni međunarodni sajam uzoraka na tome mjestu mogao održati već u proljeće 1922. godine.
No, taj smještaj sajma smatrao se tada samo provizorijem. Računalo se da će na tom prostoru ostati najviše pet godina, a onda da će se pristupiti izgradnji stalnih suvremenih zidanih zgrada koje će moći služiti svojoj svrsi nekoliko desetljeća. To je zahtijevao napredak vremena, napose jak razvoj naše industrije s čijim su se proizvodima jedino na ovakvim sajmovima mogli uspješno upoznavati domaći i strani konzumenti.
Rad obnovljenoga poslijeratnog Zbora bazira se na privredno ozbiljnijoj i međunarodnoj, široj podlozi pa se poslijeratne sajamske priredbe bitno razlikuju od predratnih koje su imale jako zabavno obilježje. Od ugodnih građanskih zabavišta i sastajališta postale su ozbiljnim privrednim faktorom. Na njima sve više sudjeluje i inozemstvo. Francuzi, Nijemci, Talijani, Španjolci izlažu ovdje svoje proizvode. Nijemci i Francuzi grade, štoviše, i svoje stalne paviljone.
Već 1925. godine započelo se sa prikupljanjem financijskih sredstava za izgradnju novog Zbora, no još se preko deset godina moralo čekati na novi izložbeni prostor i nove paviljone. Tek 1936. dobiveno je za Velesajam novo zemljište. Grad je trebao njegov dotadašnji prostor za gradilišta pa je to dalo konačni impuls za preseljenje. Između raznih lokacija, koje su bile ponuđene, izabrana je ona na Savskoj cesti, u trokutu između dviju glavnih željezničkih pruga i Savske ceste, glavne veze grada s prekosavskim područjem.
Smatralo se tada da je to najpodesnije mjesto zbog blizine središta grada i kolodvora te zbog razvijenog prometa u grad i iz grada. Osim toga, računalo se i s tim da će se smještajem sajma na Savskoj cesti potaknuti i usmjeriti građevnu djelatnost u taj dio grada, prema Savi, koji je bio neizgrađen. Najprije je dobiveno zemljište s istočne strane ceste, kompleks bivše tvornice pokućstva Bothe i Ehrmann. No, za skoro vrijeme bilo je predviđeno proširenje na zapadnu stranu, na zemljište stare tramvajske remize, Veterinarskog fakulteta i na željeznički trokut zapadno od Savske ceste. To se kasnije djelomično i ostvarilo.
Objekti novog sajma trebali su se izgraditi u dvije etape pa je u prvoj etapi bio izgrađen, u roku od nepunih pola godine, čitav prostor s istočne strane ceste. Tu su, uz ostale, podignuti i stalni paviljoni Češke, Francuske, Italije i Njemačke. Na tome je mjestu prvi sajam bio otvoren 17. listopada 1936. godine.
Preseljenjem na novi prostor počelo je novo, poletnije razdoblje djelovanja Zagrebačkog velesajma, razdoblje novih uspjeha, adekvatnih vremenu, razdoblje koje je značilo daljnju višu etapu njegova razvitka, etapu na koju se nastavilo i divovskim koracima pokročilo naprijed djelovanje poslijeratnog, današnjeg Velesajma. Taj je, međutim, do danas, za nepunih 25 godina, doživio toliki napredak u svakom pogledu da ga je upravo teško uspoređivati s onim što je nekada bio. Mora se istaknuti da je Velesajam na svojim starim prostorima, kad je djelovao kao Zagrebački zbor, izvršio uspješno svoj zadatak te da je u danim prilikama vrlo mnogo pridonio uspješnom razvitku naše, napose zagrebačke privrede. Izložba se odnosi upravo na taj period njegova razvitka.
dr. Franjo Buntak
(izvor MGZ, Ostavština Franje Buntaka, kut. 3, fasc. 75)
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Vezani članci
Izložba »Velesajam na starim prostorima«. // Večernji list, 16. rujna 1969., str. 10.
Cvetkova, Elena. Velesajam – od početka do danas. // Večernji list, 30. rujna 1969., str. 8.
