Koncepcija izložbe: Nada Kraus [Nada Premerl]
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Ovom izložbom Muzej želi sudjelovati u općoj akciji oko renovacije i adaptacije Hrvatskoga narodnog kazališta pa javnosti prezentira projekte izrađene za zgradu kazališta iz godina 1881. i 1894.
Već početkom osmog desetljeća 19. stoljeća postalo je staro kazalište na Markovom trgu tijesno i trošno te se javlja potreba sa izgradnjom novog i većeg kazališta u već formiranom i prilično izgrađenom Donjem gradu.
Prvi poticaj za gradnju novog kazališta dan je oporukom baruna Eduarda Jelačića-Bužimskog 1871. god., koji poklanja kazalištu zemljište na početku Ilice. S tim u vezi vladin savjetnik Mirko Halper piše banu Ivanu Mažuraniću predstavku o potrebi gradnje novog kazališta i preporuča projektanta Hermanna Helmera iz Beča. Malo zatim imenuje se kazališni odbor za gradnju novog kazališta, izdaje se proglas o sabiranju dobrovoljnih priloga i konačno 19. ožujka 1881. kazališni odbor zaključuje da se izrada projekta za novo kazalište povjeri bečkim arhitektima Fellneru i Helmeru. Iste godine potvrđuje Franjo Josip i Zakon o građenju novog zemaljskog kazališta u Zagrebu. Prije nego što je Zakon bio prihvaćen u Saboru, tvrtka Fellner & Helmer izradila je projekt koji je bio javno izložen i u dnevnom tisku povoljno ocijenjen. Taj projekt je veoma reprezentativno opremljen, iscrtan je tušem i koloriran, a sastoji se od 14 listova.
Lokacija na početku Ilice s južne strane (danas Oktogon) uvjetovana je ostavštinom baruna E. Jelačića. Osnovni tlocrtni oblik ovog kazališta je izdužena pačetvorina s ugaonim paviljonima (krila) s prednje strane i rizalitom u stražnjem dijelu (pozornica). Istaknuti prednji središnji dio s loggiom daje čitavoj zgradi karakter baroknog dvorca. Iz te loggie ulazi se u prostrani vestibil iz kojeg vodi centralno svečano stubište koje kazalištu daje reprezentativan dojam, budući da je službeni investitor država. Krak stubišta koji vodi iz vestibila dijeli se na podestu mezzanina u dva dijela i dovodi do foyera i ophoda oko gledališta. Za lože i balkon postavljena su odvojena stubišta sa strane. Bočni paviljoni – kavana i restoran – sadržajno i prostorno su odijeljeni od korpusa kazališta. U gledalištu su predviđene tri etaže loža (parterre, mezzanin, I kat) a četvrta etaža je gledalište na balkonu. Treba još istaknuti veličinu i prostranost pozornice te tehničke mogućnosti koje takav mehanizam omogućuje.
U masi exterieura to je monumentalna građevina pod jedinstvenom kupolom koja presvođuje gotovo čitavu duljinu zgrade. Ritam otvora i arhitektonsko-plastička obrada na bočnim fasadama imaju neorenesansni karakter za razliku od glavnog pročelja gdje naglašen središnji dio sugerira sasvim baroknu koncepciju. Osnovni korpus kazališne zgrade razbijen je frontalno postavljenim niskim bočnim paviljonima, koji na jedan osebujan način oblikuju prostor i pridonose cjelokupnoj vrijednosti ovog nažalost neizvedenog projekta.
Kazališni odbor uporno traži i urgira kod vlade da sklopi ugovor s tvrtkom Fellner & Helmer za izvedbu građevinskih radova, ali bez uspjeha. Ban Khuen Hedervary imenuje 1885. posebni pododbor za gradnju kazališta. Ovaj pododbor najviše raspravlja o lokaciji novog kazališta te predlaže sljedeća gradilišta: istočna strana Jelačićevog trga(danas Trg republike), južna strana početka Ilice i staro sajmište (danas Trg m. Tita). Postignuta je suglasnost da se gradi na Jelačićevom trgu ili na početku Ilice, ali nikako ne na sajmištu, u mrtvoj četvrti na periferiji grada.
Do konačnog potpisivanja ugovora dolazi posredstvom dr. Isidora Kršnjavoga, odjelnog predstojnika za bogoštovlje i nastavu, koji u jednom pogodnom momentu dovodi arhitekta Hermanna Helmera banu Khuenu da s njim sklopi ugovor o gradnji nove kazališne zgrade. Ban pristaje da se gradi novo kazalište u želji da se istakne pred carem, koji je 1895. god. trebao službeno posjetiti Zagreb. Osim toga, riješeno je i financijsko pitanje jer je kazališna zaklada narasla na veliku glavnicu.
Nakon mnogih rasprava konačno je odlučeno da se kazalište izgradi na tadašnjem sajmištu. Danas moramo konstatirati da lokacija na Trgu m. Tita predstavlja zaista sretno rješenje, jer upotpunjuje i akcentuira urbanističku vrijednost tog trga.
U siječnju 1894. god. Khuen sklapa ugovor s tvrtkom Fellner & Helmer za projekt i nadzor nad gradnjom. Ugovorom se projektant obvezuje da će zgradu dovršiti do 1. listopada 1895. (vezano uz posjet Franje Josipa Zagrebu). Projekt iz 1894. god. izradio je sam Hermann Helmer (u sklopu tvrtke Fellner & Helmer).
Ne bih se suglasila s mišljenjem da je promjena lokacije (iz Ilice na Trg m. Tita) dovela do izmjene projekta iz 1881. god., jer bi upravo taj prvi projekt svojom razvedenom tlocrtnom dispozicijom sa krilima u vidu transepta stvorio jednu novu urbanističku vrijednost. Vjerojatno je ovdje bitnu ulogu odigrao financijski moment, jer je današnje kazalište skromnijih dimenzija i opreme.
Osim toga, postoji i velika razlika između projekta iz 1881. i izvedbenog projekta u organizaciji komunikacije koja je ovdje provedena s obzirom na građevinske protupožarne propise iz 1882. god. Ovi propisi određuju potpunu odvojenost gledališta od pozornice, a za stubišta je propisan smještaj uz vanjske zidove. Gledalište je potkovastog oblika bez loža u parterreu. Odnos pozornice i gledališta u osnovi ponavlja koncepciju iz prvog projekta, osim posljedica izazvanih novim protupožarnim propisima. Ove posljedice naročito su uočljive u oblikovanju krovišta pa zbog toga na današnjem kazalištu imamo dvije potpuno odvojene kupole koje svojom disharmonijom umanjuju estetski doživljaj u odnosu na prvi projekt.
I na kraju, još nekoliko tehničkih podataka: 22. svibnja 1894. dvije stotine radnika započelo je gradnju koju izvodi građevno poduzeće Hönigsberg-Deutsch-Erfurt, nadzor obavlja u ime tvrtke Fellner & Helmer arhitekt Hruby iz Beča. Unutrašnju dekoraciju i štukaturu izveli su Schmidt i Ruderich, a plastiku exterieura Weyr i Vogel, svi iz Beča. Slikarske radove na stropu izveo je bečki slikar Goltz. Intendant dr. Stjepan Miletić predlaže vladi da se za pozornicu izradi reprezentativni zastor i da se taj rad povjeri hrvatskom slikaru Vlahi Bukovcu.
Kazalište je 14. listopada 1895. svečano otvorio car Franjo Josip. Prva predstava u novom kazalištu je opera Nikola Šubić Zrinjski Ivana Zajca.
Atelje Fellner & Helmer djelovao je u Beču između 1870. i 1914. godine kao specijalizirani biro za gradnju kazališta. Izgradili su preko pedeset kazališta u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Značajno je da su oni u Hrvatskoj izveli tri kazališta: Varaždin, 1870.-1875.; Rijeka, 1883.-1885. i Zagreb, 1894.-1895. godine, koja predstavljaju kvalitetnija ostvarenja u epohi historicizma u nas.
Nada Kraus
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Vezani publicirani radovi
Kraus, Nada. Projekti za zgradu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu : Izložba u Muzeju grada Zagreba 20. III – 5. IV 1967. // Čovjek i prostor. 14, 170(1967), str. str. 8-9, 12.
Kraus, Nada. Projekti za zgradu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu : Izložba u Muzeju grada Zagreba 20. III – 5. IV 1967. // Čovjek i prostor. 16, 200-201(1969), str. 44.
