Arheološka istraživanja Zavoda za zaštitu kulturne baštine Kranj u Lajhu 2004. i 2005. godine.
Gorenjski muzej, Kranj, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Verena Perko i suradnici
Koordinator: Želimir Škoberne, MGZ
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Oblikovanje plakata: Željko Kovačić
Arheološki nadzor na području stare gradske jezgre u Kranju, koji provodi Zavod za zaštitu kulturne baštine Republike Slovenije, PU Kranj, tijekom posljednjih godina pridonio je brojnim novim otkrićima.
Na kranjskom groblju u Lajhu, 2004. godine otkriveno je 13 grobova, među njima dva iznimno bogata. Najprestižniji nalaz bio je grob žene sa zlatnim prstenom, srebrnom pozlaćenom narukvicom i pozlaćenim kopčama za odjeću, ogrlicom od jantarnih perli, željeznim nožem itd., što upućuje na karakterističnu nošnju koju su nosile alemanske žene u 6. stoljeću poslije Krista.
Na istom su groblju 2005. godine otkrivena još 3 groba. Među njima izdvaja se bogati ženski grob s ogrlicom i pozlaćenim srebrnim kopčama u obliku slova S s ugrađenim almandinima. Takve su kopče korištene za spajanje odjeće koju su nosile germanske i langobardske žene početkom 7. stoljeća.
Nalazi su iznimno značajni jer dokazuju da je groblje obuhvaćalo veći prostor a trajalo je najmanje do 7. stoljeća. Građa je obogatila arheološku zbirku Gorenjskog muzeja u Kranju, budući da se svi stariji nalazi iz Lajha čuvaju u Ljubljani i u Beču.
Još potkraj 19. i početkom 20. stoljeća je na groblju u Lajhu, tik iznad utoka rijeke Kokre u Savu, iskopano oko 700 grobova. Neki među njima bili su iznimno bogati, sadržavali su zlatni i srebrni nakit, a u pojedinim grobovima otkriveno je oružje i oruđe. Nalazi su već tada izazvali veliko zanimanje javnosti.
Stručnjaci su ih odmah prepoznali kao kasnoantičke i germanske; posebice potonje je zbog političkih prilika u prvoj polovini 20 stoljeća pretjerano naglašavano. Kranj je nakon toga u svijetu postao poznat ponajprije po otkrićima u Lajhu.
Kako su pokapali u Lajhu i tko je pokopan?
Riječ je o kosturnim grobovima i većina njih je više nego skromna, bez nalaza. Samo su u nekima otkriveni predmeti koji pripadaju nakitu ili vojnoj opremi. Umrli su pokopani svečano odjeveni, a bogatije žene imale su i nakit i torbicu s priborom. Vojnici su pokapani s oružjem, a obrtnici s alatom. Tijela su umatana u debelu tkaninu. U grob su polagana u ispruženom položaju s rukama uz tijelo. Glave su im okrenute prema zapadnoj strani, što svjedoči o općim ranokršćanskim običajima.
U Lajhu su pokapani u kasnom 5. i 6. stoljeću poslije Krista, u vrijeme raspada Rimskog Carstva i u doba seobe naroda. Tada je zbog pomanjkanja vojne sile pristiglo u naše krajeve mnogo pripadnika barbarskih plemena. Germanski narodi su neko vrijeme ostali u službi Bizanta, no kasnije su Ostrogoti, a za njima i Langobardi osnovali svoju vlastitu državu. Karnij je u to vrijeme bio važno vojno uporište, koje se kao svojevrsna predstraža Italije zadržalo sve do prvih desetljeća 7. stoljeća, kada je slavenski živalj preplavio ostatke romaniziranih starosjedilaca.
Na groblju u Lajhu je među skromnim grobovima bez priloga najčešće moguće prepoznati ukope starosjedilaca kršćanskog pučanstva Karnija. To je prvi prepoznao dr. Zdenko Vinski iz Zagreba, najveći stručnjak za razdoblje seobe naroda u bivšoj Jugoslaviji. Bogat nakit, a posebice oružje u pojedinim grobovima, upućuje na ukop šačice pripadnika germanskih naroda, ponajprije Ostrogota, Franaka, Alemana i Langobarda.
Značenje novih otkrića u Lajhu nije samo u bogatim prilozima i nakitu u pojedinim grobovima, nego i u načinu njihova nošenja. Kombinacija dvaju broševa na prsima, dviju kopči u visini bokova, staklenih perli na produžetku pojasa uzduž suknje, srebrna narukvica i osobni pribor u kožnoj torbici na pojasu u grobovima broj 2 i 3, svjedoče o pripadnosti pokopanih žena zapadnogermanskom narodu. To se također može pretpostaviti za muškarca, pokopanog u grobu broj 6, otkrivenom 2004. godine.
Oblik, uresi, boja i plemenitost materijala od kojih je izrađen nakit imali su duboko simboličko značenje. Perle na produžetku pojasa i razni predmeti osiguravali su sreću i zaštitu od zlih duhova. Drugi pak predmeti, primjerice pisaljka, govorili su o prosvijećenosti umrlih, odnosno o njihovom visokom društvenom položaju, koji je u kasno antičko doba zauzimala germanska vojna elita.
Verena Perko
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Vezani članci
Jendrić, Dorotea. Zlatom su se kitile Alemanke. // Večernji list, prilog Zagreb, 1. listopada 2008., str. 10-11.
Tenžera, Marina. Blago germanskih grobova. // Vjesnik, 2. listopada 2008., str. 37.
