U povodu Dana grada Zagreba i blagdana Majke Božje Kamenitih vrata, zaštitnice našega grada, donosimo priču o štovanju Majke Božje Kamenitih vrata.
Štovanje Majke Božje Kamenitih vrata utemeljeno je na legendi o čudotvornoj slici sv. Marije.
Kamenita vrata poznat su zagrebački lokalitet. Jedina su očuvana srednjovjekovna gradska vrata negdašnjega Gradeca, sagrađena još u 13. stoljeću.
U 16. su stoljeću bila natkrivena, a obrambena je kula uz njih u 17. stoljeću ugrađena u stambenu kuću pa su u 18. stoljeću ondje, na katu, bili i stanovi. Veliki požar 1731. poharao je Gradec, pa i Kamenita vrata, pri čemu su stradali svi drveni dijelovi zgrade. Ali, evo, što je o tom teškom stradanju zabilježio suvremenik, kroničar B. A. Krčelić:
„kod tog požara dogodio se spomena vrijedan događaj: posred plamena ostala je neoštećena slika blažene djevice Marije, koja se sada, zaslugom pobožne udovice nekog Modlara, štuje pod svodom gradskih vrata. Posred plamena, čak iz pepela, pošto je potpuno izgorio okvir, nađena je čitava i neoštećena te je trećega dana izvučena iz pepela“.
Događaj je među građanima odmah shvaćen kao čudo pa je udovica Modlar dala podići oltar pod svodom Kamenitih vrata na koji je postavila tu sliku. Ubrzo je to mjesto, smješteno u okviru javnoga prolaznog prostora, postalo kultnim. Ondje se iskazivala pobožnost, ali nije bilo skupih hodočašća, već je sam čin bio individualan. Uz oltar, koji je tijekom vremena još dodatno uređen, Zagrepčani su palili svijeće, i taj se običaj protegao i na današnje vrijeme. Donosili su se i zavjetni darovi , nijedna crkva i kapelica u Zagrebu nije dobivala toliko stolnjaka i ulja kao ova pod Kamenitim vratima.
Svoje molbe Majci Božjoj Kamenitih vrata ili zahvale na već učinjenoj milosti građani su iskazivali manjim mramornim pločama s uklesanim tekstom, kojima su sad već posve prekriveni zidovi starih gradskih vrata. I tako se mala kapelica pod starinskim svodovima pretvorila u najomiljenije štovalište Zagrepčana.
Ta je pojava utjecala i na noviju povijest toga skromnog svetišta. Prigodom 200. obljetnice svetišta, godine 1931., priređena je u gradu velika proslava kojoj je uz brojno građanstvo i uglednike prisustvovao i ondašnji jugoslavenski kralj Aleksandar s kraljicom. Tim je povodom čudotvorna slika dobila dodatni ukras: na glave Marije i Isusa stavljene su zlatne krune urešene poludragim kamenjem. Tijekom sljedećih desetljeća kult Majke Božje Kamenitih vrata poprimao je sve šire razmjere da bi kulminirao na samome kraju 20. stoljeća. Godine 1991., u ime Nadbiskupije zagrebačke, nadbiskup Franjo Kuharić je Majku Božju Kamenitih vrata proglasio zaštitnicom Zagreba. Od tada, svake godine na njezin blagdan, 31. svibnja, čudotvorna se slika najprije prenosi u katedralu, a nakon odslužene mise u svečanoj se procesiji – preko Trga bana Jelačića, Ilice i Mesničke ulice (ili od Jelačićeva trga u nastavku Radićevom ulicom) – vraća u Kamenita vrata. Tomu je slijedila i odluka gradskih vlasti, donesena 1991., kojom se Dan Grada Zagreba proglašava i svetkuje 31. svibnja, na dan njegove nebeske zaštitnice.
Prema navodima iz knjige „Zagrebačka blagdanska ozračja“ autorice Aleksandre Muraj (nakladnici: AGM, MGZ i Institut za etnologiju i folkloristiku)
Štovanje Majke Božje Kamenitih vrata, oko 1912.
Fundus MGZ-a
