Jedna od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti, barun Josip Jelačić imenovan je carskim dekretom 23. ožujka 1848. hrvatskim banom i generalom. Istovremeno ga je kao pristašu ilirizma i Narodna skupština jednodušno izabrala za bana Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Držeći se slova Zahtevanja naroda, ukinuo je svojim banskim pismom feudalni ustroj, sazvao državni Sabor u Zagrebu i sjedinio Dalmaciju s Kraljevinama Hrvatskom i Slavonijom.
Dana 4. i 5. lipnja 1848. godine upriličena je u Zagrebu svečana banska instalacija. Bio je to veličanstven događaj, svečanost dostojna povijesnoga čina.Vidjevši 93 svečane kočije, mnoštvo crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika, veseli puk, Francuz grof Edgar Corberon je taj Jelačićev ulazak u Zagreb usporedio s Napoleonovim ulaskom u Pariz.
Sljedećeg dana obavljena je svečana instalacija i banska prisega na Trgu Sv. Katarine u nazočnosti narodnih zastupnika, velikaša, svećenstva i mnoštva naroda. Ceremonijal ustoličenja nastavljen je u crkvi Sv. Marka i Banskim dvorima, potom predstavom u kazalištu i općim narodnim slavljem.
Burne godine 1848. ratovao je Jelačić u interesu Carevine, pobjeđivao mađarske ustanike, borio se za dobrobit hrvatskoga naroda i pravedan položaj Trojedne kraljevine u Monarhiji.
Nakon vojevanja vraćao se u Zagreb i obitavao u Banskim dvorima te često posjećivao roditeljsku kuću u neposrednom susjedstvu u Freudenreichovoj ulici.
Godine 1854. postao je grof, te naizmjence boravio u Zagrebu i na svome imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića.
Shrvan bolešću, umro je u Zagrebu 20. svibnja 1859. godine.
Zagreb i Hrvatska odužili su se svome Banu preimenovanjem središnjega gradskoga trga Harmice u Terg Jelačića bana (1848. g.) i podizanjem konjaničkog spomenika (1866. g.) legendarnome junaku banu Jelačiću na istoimenom trgu.
Ivan Ružić
