Početkom tridesetih godina XIX. stoljeća Zagreb je postao središte Hrvatskoga narodnog preporoda, koji je - započet pod imenom Ilirski pokret - objavio opsežni nacionalni program i ciljeve: utemeljenje nacionalnih središnjih preporodnih institucija i jedinstveni hrvatski književni jezik te njegova posvemašnja javna uporaba.
Tijekom nekoliko godina ilirci su pokrenuli i utemeljili u Zagrebu desetak značajnih kulturnih, domoljubnih i gospodarskih ustanova s ciljem da postanu trajnim žarištima osuvremenjavanja hrvatskoga društva. To su Novine Horvatzke i Danicza Ilirska (1835. g.), Matica Ilirska (1842. g. - kasnije Matica Hrvatska), Ilirska čitaonica (1838. g.), Narodni muzeum (1846. g.), Hrvatsko slavonsko gospodarsko društvo (1841. g.) i Prva hrvatska štedionica (1846. g.).
Hrvatski sabor je godine 1847. god. proglasio hrvatski jezik službenim jezikom u Hrvatskoj.
Osnovane su i prve političke stranke - Horvatsko vugerska ili mađaronska stranka (1841. g.) i Narodna stranka, koja je, okupljajući ilirce, težila političkoj samostalnosti hrvatskih zemalja u sastavu ugarskog dijela Habsburške Monarhije. Hoteći se i odjećom razlikovati od svojih protivnika mađarona, ilirci su uveli ilirsku nošnju, kojom su programatski iskazivali pripadnost pokretu.
Zagrebački Gornji Varoš udomio je ilirske ustanove - sagrađen je Narodni dom, Zemaljsko kazalište, Streljana; obnovljena je i proširena gradska vijećnica u Gospodskoj ulici. Rušenjem srednjovjekovnih gradskih vrata otvorene su nove vizure. Ponikle su mnoge građanske i plemićke kuće, koje su gradili vodeći hrvatski graditelji Bartol Felbinger, Aleksandar Brdarić i ini majstori.
Nada Premerl
