Cehovi su udruženja obrtnika istog zanata ili pak više srodnih zanata koji su radi zaštite interesa obrtnika nastajali u cijeloj Europi.
Na Gradecu zagrebačkom prvi je ceh osnovao hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin, 1447. godine. Tijekom idućih stoljeća osnovano je na Gradecu 18 cehova.
Na području Kaptola prvi je ceh utemeljen tek 1627. godine. Tijekom stoljeća osnovano je na Kaptolu 6 cehova. Polovicom XIX. stoljeća utemeljena su još i četiri udružena ceha za gradečke i kaptolske obrtnike.
Svaki ceh imao je svoja pravila, sveca zaštitnika, zastavu i škrinju u kojoj su se čuvale cehovske isprave, pečatnjak, novac i cehovska tablica za pozivanje na sastanke. Na blagdan sveca zaštitnika sazivan je glavni cehovski skup u kući cehovskog starješine. Cehmeštar (starješina) nadzirao je proizvode provjeravajući im kvalitetu, te vodio poslove i račune, potvrđivao majstore. Ceh se brinuo za stare i bolesne, te za udovice, i skrbio o djeci svojih umrlih članova.
Naukovanje šegrta trajalo je od tri do pet godina; nakon toga oni su postali djetići, koji su morali vandrati, to jest putovati od mjesta do mjesta radi stjecanja iskustva. Tek su izradom majstorskoga rada stjecali pravo na primanje u ceh.
O izgledu još i tada maloga Zagreba - koji je potkraj XVIII. stoljeća brojio oko 7.000 stanovnika - najrječitije govore vedute na djetićkim listovima.
Obrtnim zakonom 1872. godine cehovi su ukinuti, jer su postali prepreka suvremenom razvoju gospodarstva. Osnovane su obrtne zadruge, koje su još niz godina održavale cehovsku tradiciju i običaje.
Nada Premerl
