Mnogi su se obrtnici tijekom prošlih stoljeća iz raznih dijelova Monarhije doseljavali u Zagreb, gdje su se ženidbenim vezama udomaćivali i tako postajali zagrebačkim građanima.
Gradec je postao grad u kojem su većinu pučanstva činili upravo obrtnici. Više od sedamdeset vrsta obrta bilo je u XVIII. stoljeću registrirano na području Zagreba. Njihove proizvode provjeravajući im kvalitetu nadzirali su i nadgledali cehovi. Prema vrstama obrta izvođeno je ulično nazivlje; njime su osobito imenovane ulice na Gradecu, ali i u podgrađu.
Tijekom stoljeća propadali su i nestajali pojedini obrti, primjerice mačari, kopljari, ostrugari ili iglari, a javljale su se nove specijalizirane vrste, uz ostale puškari i urari. Tijekom XVIII. stoljeća razvio se urarski obrt jer kućni sat postaje sastavni dio stambenog interijera.
U XIX. stoljeću bilo je mnogo zlatara i srebrnara koji su na svoje proizvode uz imeni žig utiskivali i mjesni žig s elementima kaptolskog i gradečkoga grba.
Ugledno mjesto i tradiciju imali su među zagrebačkim obrtnicima ljevači zvona.
Kraljevsko nadzorništvo škola naredbom je godine 1792. obvezalo šegrte pojedinih struka da pohađaju risarske škole. Zagrebačka škola crtanja znatno je utjecala na kvalitetu i umjetnički domet obrtničkog rada.
Nada Premerl
