Urbanizacija područja grada, koja traje već tisućljećima, zamela je mnoge tragove starijih razdoblja. Zahvaljujući znanstvenom usponu geologije, antropologije i arheologije u Europi tijekom XIX. stoljeća, razjašnjen je i redoslijed prapovijesnih i povijesnih događanja. Kraj XIX. i početak XX. stoljeća doba je i formiranja arheološke znanosti prema podjelama i danas važećim za struku. Potkraj XIX. stoljeća i u prvim desetljećima XX. stoljeća otkrivena su mnoga arheološka nalazišta i slučajni nalazi raznovrsnoga arheološkog materijala na području grada. Najvažnija su: Šćitarjevo (početkom 1880-tih god.), Donji Stenjevec (1896. god.), Velika Gorica (1908. god.), Kruge (1911. god.), Horvati (1912. god.).
Posebnu pozornost 1940-ih privukla su otkrića rimske nekropole u Savskoj ulici (1939) i ranosrednjovjekovnoga groba podno Susedgrada (1940). I nakon Drugoga svjetskog rata zabilježeno je i istraženo više novootkrivenih nalazišta. Najvažnija su: otkrića brončanodobnih ostava u Dežmanovu prolazu (1949) i Ivancu Bistranjskom (1955), iskopavanja na Ribnjaku (1951), istraživanja prapovijesnog grobišta u Vrapču (1955), zatim rimske nekropole u Držićevoj ulici (1958) i nalaza ostave podno Medvedgrada (1959) te sustavna istraživanja rimskog municipija Andautonije u Šćitarjevu (1969).
Posljednja dva desetljeća XX. stoljeća označila su novo razdoblje u arheološkom istraživanju Zagreba i bliže okolice. Slučajna otkrića, do kojih smo došli upravo zahvaljujući novim izgradnjama, najbolji su pokazatelj koliko još novih saznanja o našoj prošlosti možemo prikupiti i u samom središtu grada.
Arheološkom kartom omogućujemo posjetitelju da se upozna s najvažnijim nalazima - nalazištima u gradu i njegovoj regiji, njihovim kulturnim i vremenskim određenjem te mjestom gdje se nalazi čuvaju. Njome smo željeli još jednom upozoriti na važnost i značenje današnjega gradskog prostora u najstarijoj prošlosti i iznimnu vrijednost pronađene arheološke građe, na kulturu koju baštinimo tisućljećima.
Želimir Škoberne, Boris Mašić
Kneževski grobni humak na Žumberku
Selo Budinjak smješteno je u središnjem dijelu Žumberačke gore. Nalazi se na nadmorskoj visini od 740 m, blizu najviše točke na cesti koja preko Žumberačke gore povezuje Zagreb s gradovima Ozalj i Karlovac. U Budinjačkom polju smještena je nekropola grobnih humaka-tumula, s gradinskim naseljem neposredno iznad grobišta. Nekropola grobnih humaka nalazi se sjeverno ispod gradine u Budinjačkom polju. Geodetskim snimanjem ustanovljen je 141 grobni humak. Tumuli su okruglog oblika, različitih veličina - promjer im iznosi 5-20 m, visina od 0,50 do 2,20 m. Većina grobnih priloga pronađenih na budinjačkoj nekropoli pripada starijem željeznom dobu. Današnje stanje istraženosti omogućuje vremensko određenje nekropole u vrijeme od 10. st. pr. Krista do u 6. st. pr. Krista. Tijekom ljeta 1993. godine istražili smo na Budinjačkom polju kneževski tumul 3, u kojem smo pronašli 10 grobova, među kojima i središnji kneževski grob sa zdjelastom kacigom. Zahvaljujući tako vrijednom otkriću, započeli smo, u jesen 1993. godine, istraživanje tumula 139. Tumul je bio smješten na sjeverozapadnom rubu nekropole grobnih humaka. Promjer tumula iznosio je 19 m, visina 2 m, i sadržavao je sedam ukopa. Kada sagledamo tumulus 139 u cijelosti, zaključujemo da smo u njemu pronašli jedan dvojni grob - kneževski grob 6 (muškarac i žena) i još šest grobova, od kojih su tri bila ženska; grobovi 3, 5 i 7, a tri muška; grobovi 1, 4 i 2. U apsolutno kronološkom smislu sve ukope u tumulu možemo vremenski odrediti u osmo stoljeće i početak 7. stoljeća prije Krista. Znanstvena istraživanja zdjelastih kaciga iz kneževskih ratničkih grobova, pronađenih u tumulu 139 i tumulu 3, omogućila su uvide u vrlo složenu tehniku izrade zdjelaste kacige, te time otvorila nove mogućnosti raščlambe i precizniju dataciju ove grupe najranijih halštatskih kaciga.
Želimir Škoberne
