Prezentacija lokaliteta in situ, odnosno izložbeni prikaz arheološkog nalazišta u razini i na mjestu pronalaska, zadan je muzeološkom koncepcijom ostalog dijela stalnog postava i konzervatorskim mogućnostima, s kojima su morali biti usklađeni. Dio lokaliteta otkopan u istočnom krilu nekadašnjeg samostana, u kojem su otkriveni ostaci bedema i stambena arhitektura iz mlađeg željeznog doba, svojim značajem, položajem i očuvanošću nalaza zadovoljavao je sve uvjete.
Nalaz bedema i bedemske konstrukcije, otkopani 1992. godine, razotkrio je dovoljno podataka za detaljnu rekonstrukciju njegove veličine i načina gradnje. Za rekonstrukciju nekadašnje visine bedema određena je visinska kota romaničkog ulaza u srednjovjekovni grad, nedavno otkrivenog na istočnom plaštu gradskog bedema. Iskopavanja su pokazala da je bedem bio građen od kazetno složenih drvenih oblica, između kojih se polagalo granje te se sve slojevito zatrpavalo nabijenom glinom. Potom se bedem prekrivao granjem i nakon toga cijela bi se konstrukcija potpalila. Goreni je bedem postao konstrukcijski čvršći i otporniji na atmosferilije. Dendrokronološkom analizom utvrđivanja starosti drva (brojanjem godova) otkrivenog u bedemskoj konstrukciji, karbonizirani ostaci drveta datirani su u 679. godinu, u razdoblje ranog srednjeg vijeka, iz kojeg nisu pronađeni drugi materijalni ostaci na ovom lokalitetu.
Najbolje sačuvani naseobinski objekt pronađen u arheološkim iskopavanjima bio je nalaz ostataka metalurške radionice iz I. st. pr. Kr. Ziđe od horizontalno položenih drvenih oblica rekonstruirano je prema analognim, srednjoeuropskim nalazima kuća iz istog razdoblja. Unutar radionice prezentiran je sačuvani dio zemljanog poda, te peć i ognjište za termičku obradu bronce.
