Veliki hrvatski skladatelj Ivan pl. Zajc rodio se u Rijeci 1832. godine. Studirao na Konzervatoriju u Milanu, živio i radio nekoliko godina u Beču. Družio se s brojnim studentima iz Zagreba, među inima i s Augustom Šenoom.
Ponukan domoljubljem, napustio je ugledan i unosan posao u Beču i došao 1870. godine u Zagreb, gdje je odmah postao ravnatelj Opere i preuzeo vodstvo na školi Hrvatskoga glazbenog zavoda. Ne samo da je utemeljio operu u Zagrebu već je obogaćivao opernu umjetnost nizom novih vlastitih djela i djela stranih i domaćih skladatelja.
Najpoznatije njegovo djelo, opera Nikola Šubić Zrinjski, postala je simbolom rodoljubnog zanosa.
Došavši u Zagreb nastanio se na Gornjemu gradu u tihoj Visokoj ulici s pogledom na zelenilo Tuškanca.
Radna soba maestra Zajca udomljena je i brižno čuvana već više od sedam desetljeća u Muzeju grada Zagreba. Stvarao je u svojoj radnoj sobi do kraja života. Uz veliku pedagošku i organizatorsku aktivnost on je u Zagrebu stvorio opsežan opus, više od tisuću djela. Zastupstvo grada Zagreba uvidjevši Maestrove zasluge za ovaj grad dodijelilo mu je diplomu začasnoga građanina. Doživjevši duboku starost, umro je u svome domu u Visokoj ulici 16. prosinca 1914. godine. Šenoa i Zajc, dva prijatelja iz mladosti, nisu ni slutili da će jednoga dana dijeliti istu sobu u Muzeju grada Zagreba.
Nada Premerl
