Zbirku istaknutog glazbenog para Rudolfa i Margite Matz čini njihov stan u Mesničkoj ulici 15 (u kojem su proživjeli od 1938. punih pola stoljeća) i bogata ostavština, što su ih darovali Muzeju grada Zagreba. Ambijent njihova doma, stvoren njihovim osobnostima, u kojem se skladan obiteljski život isprepliće s glazbom bio je otvoren za veliki krug prijatelja i umjetnika. Pamti se kao jedinstveno mjesto u glazbenom i društvenom životu grada.
Svijet istaknutog glazbenog para predstavljaju (i približavaju) umjetnička djela i predmeti umjetničkog obrta koji su ih okruživali i s kojima su živjeli. O njihovu zanimljivom umjetničkom i životnom putu svjedoče instrumenti, portreti, poprsja, fotografije, priznanja, plakete i niz vrpci s prigodnim tekstovima, koji su ugodnom i jedinstvenom ambijentu davali osnovni pečat. Sjećanje na Rudolfa i Margitu Matz čuvaju njihovi portreti i poprsja odlivena u bronci.
Sačuvan je dio obiteljskog naslijeđa. U obiteljskom je zajedništvu sa supružnicima ostala Paula Matz, Rudolfova majka, kojoj je on bio trajno privržen do njezine duboke starosti, a početkom Drugoga svjetskog rata pridružila im se i Margitina majka Terezija Neustadt.
Raznovrsni predmeti u Zbirci, njih oko devet stotina, upotpunjuju saznanja o osobnostima Rudolfa i Margite Matz, njihovu glazbeničkom i privatnom životu te Matzovim športskim uspjesima. U njoj su najkarakterističniji vrijedni instrumenti na kojima su svirali kod kuće i na koncertima. Violončelo, s etiketom graditelja Andreasa Guarneriusa iz Cremone izrađeno krajem 17. stoljeća, prekrasan je primjerak majstorskog liuterijskog umijeća. Klavir potječe iz poznate tvornice Bösendorfer. Čembalo tvrtke Neupert, model “Schütz”, izrađeno je po narudžbi 1937. u Nürnbergu. Margita Matz bila je jedina koja je tada u nas posjedovala takav instrument.
Od velikog je značenja Matzova umjetnička ostavština, koja pruža uvid u njegov ukupan opus. Vrijedno je, uz brojne fotografije, istaknuti diplome, ordene, povelje i medalje koje su Matzu dodijeljene kao glazbeniku, te medalje i plakete što ih je osvojio kao športaš. U ostavštini se nalazi i impresivna korespondencija, velika privatna biblioteka i zbirka nota.
Sačuvana arhivska građa izrazito je heterogena. Matz je redovito pisao dnevnik – svojevrsnu kroniku glazbenih događanja s fotografijama, novinskim člancima, programima koncerata te posvetama i čestitkama prijatelja i znanaca. Na kraju godine je, uz čestitke, slao prigodne okružnice u kojima je prijatelje i suradnike podsjećao na njemu važne događaje minule godine. U njima otkrivamo kakav je uistinu bio Rudolf Matz.
Rudolf Matz (Zagreb, 1901. – Zagreb, 1988.), značajna ličnost glazbenog života Zagreba 20. stoljeća, djelovao je tijekom više od šest desetljeća; bio je skladatelj, violončelist, pedagog, dirigent i zborovođa. Cijeloga je života bio čvrsto vezan uz grad u kojem je rođen, gdje se formirao i stekao prve glazbene i športske uspjehe. Njegova je supruga Margita (Ostornja, 1906. – Zagreb, 1998.) bila pijanistica, profesorica klavira i čembalistica.
Matzova ideja o donaciji Muzeju grada Zagreba realizirana je 22. veljače 1989., kada je Margita Matz, poštujući njegovu želju, ugovorom darovala njihov stan i cijelu ostavštinu. Specifičnost donacije je obveza osnivanja memorijalne zbirke, s namjerom da se u stanu očuva autentičan ambijent koji oslikava životno i stvaralačko okruženje dvoje glazbenika. U muzejskoj će prezentaciji važno mjesto imati glazbena događanja, kojima bi zbirka, u skladu sa suvremenim potrebama, zauzela svoje mjesto u kulturnom životu Zagreba.
