Srednjovjekovni utvrđeni grad Medvedgrad podignut je na poticaj pape Inocenta IV polovicom XIII. stoljeća radi obrane od moguće ponovne pustošeće provale Tatara - tragovi njihovih barbarskih upada 1242. godine bili su itekako svježi. Zauzevši sam vrh južnog obronka Medvednice, Medvedgrad je zadobio pogodan položaj zahvaljujući kojem su se na sve strane otvarala pogodna obzorja - tako je zadobiven nadzor prostorom od Medvednice na sjeveru do Turopolja na jugu; k tome, nadziran je jedan od pravaca koji bi mogao poslužiti za prodor iz ravne Slavonije prema zapadu, dok je riječni put uz Savu štitio Susedgrad. Bilo je to u doba biskupovanja Filipa (1247.-1262.), bliskog suradnika hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV, koji je podupro gradnju Medvedgrada.
Već 1254. godine Medvedgrad je bio dovršen. Medvedgradski dvostruki bedemi, opkop i dvije branič-kule te stambeni dio s palasom, kapelom i cisternom, pružali su potpunu sigurnost i udobnost. Mnogi građevni dijelovi, a osobito nedavno obnovljena osmerokutna kapela Sv. Filipa i Jakova, smatraju se našim vrhunskim ranogotičkim zdanjima nastalim pod utjecajem srednjoeuropske gotike.
Medvedgrad je mijenjao razne gospodare, od hrvatsko-ugarskih kraljeva i zagrebačkih biskupa do velikaša i kanonika. Bili su to herceg Koloman, Babonići, ban Mikac, kralj Žigmund, Albeni, Celjski, kralj Matija Korvin, herceg Ivaniš Korvin, Juraj Brandenburški, Nikola Zrinski i - posljednji mu gospodari - Gregorijanci. Ti su se posljednji stanovnici i vlasnici Medvedgrada 1571. godine preselili u novoizgrađenu kuriju u Šestinama.
Snažni potres 15. rujna 1590. godine razorio je Medvedgrad. Uvid u bogatu kulturu stanovanja i življenja dala su tek - započeta 1987. godine - arheološka otkopavanja. Godine 1994. završeni su opsežni arheološko-konzervatorski radovi, ispred južnog bedema podignut je spomenik svim hrvatskim junacima - Oltar domovine, rad kipara Kuzme Kovačića.
Boris Mašić
