Snažno obilježje srednjovjekovnom Zagrebu, osobito potkraj XIV. stoljeća dala je borba između dvaju susjednih gradova. Sukobi su bili uglavnom izazvani gospodarskim razlozima: ubiranje mitnice i tridesetnice, placovine, posjedovni odnosi, povrede na graničnom potoku Cirkveniku (Medveščaku) zbog mlinova…
Na Gradecu se kažnjavalo prema propisima iz Zlatne bule. Gradski sudac je imao i takozvano pravo mača (ius gladii), to jest pravo izricanja smrtne kazne. I druge kazne su bile oštre i okrutne, kao i diljem tadašnje Europe. Sudilo se na zatvor, na gubitak građanskih prava, na izgon iz grada, rezale se uši, žigosalo usijanim željezom, sjeklo ruke ili noge a provođene su i mnoge druge tjelesne kazne.
Lakše kazne bile su nošenje sramotne maske ili sramotnog kamena od prangera (sramotni stup) na Markovu trgu do vratiju Dverce.
Istodobno su bili uvriježeni i praznovjerje, vjerovanje u čarobnjačke pojave, demone, copernice (vještice) i u njihovu nadnaravnu moć. Progoni vještica poprimili su velike razmjere u XVII. stoljeću. Gradski sud, potaknut savjetom propovjednika, zalagao se za istraživanje i kažnjavanje osumnjičenih osoba. U Zagrebu je tijekom 400 godina osuđeno spaljivanjem više od 140 vještica, no nad većinom ipak nije izvršena osuda. Vještice su spaljivane na lomačama, na stratištu nazvanom Središče, na početku Tuškanca.
Tek je hrvatsko-ugarska carica Marija Terezija u svim svojim zemljama godine 1756. ukinula smrtne osude za vještice.
Nada Premerl
