Slobodna kraljevska varoš na brdu Gradecu bila je potkraj XVI. st. i početkom XVII. st. u znaku posvemašnjeg siromaštva i oskudice - uz ratnu bijedu, pogođena kugom i potresima, a uz to su nesmiljeno harali i učestali požari. K tome često su izbijale međusobne borbe i razmirice, koje su iskrsavale među građanima, osobito u vrijeme izbora gradskog suca. Upravo tada se sve više javljala potreba za promjenom srednjovjekovnih povlastica.
Uz podršku bivšega bana Tome Erdödyja, koji je tada postao vrhovni sudac na dvoru, uspjelo je nekolicini istaknutijih građana ograničiti tadašnje pravo svih građana da aktivno sudjeluju pri izboru gradskoga suca. Ukinuto je pravo svakogodišnjeg izbora osmorice prisežnika, a umjesto njih je postavljeno zatvoreno vijeće dvanaestorice doživotnih senatora (starješina) i dvadeset dva zastupnika, koji su među senatorima birali suca. Nove odluke su pretpostavljale mogućnost stvaranja privilegiranih građanskih obitelji, što je izazvalo nemire u gradu.
Na Blaževo 1609. godine promjene su potvrđene novim statutom, koji je potvrdio hrvatsko-ugarski kralj Matija II. Godine 1629. sačinjen je i hrvatski prijevod, namijenjen onima koji nisu vješti u latinskom jeziku. Duh statuta plemenitoga Gerchke Goricze zagrebechkoga warassa odiše već u prvom članku u kojem se kaže da se trebaju birati takovi muževi koji su nadasve mudri, dostojanstveni, bogati i po drugim vrlinama ugledni.
Taj statut ostao je najvećim dijelom na snazi do sredine XIX. stoljeća.
Nada Premerl
