Potkraj XI. stoljeća stekli su se gospodarski i politički uvjeti koji su pogodovali osnutku Zagrebačke biskupije. Posve se pouzdano može pretpostaviti da je već u to vrijeme Zagreb bio veće naselje u podnožju kaptolskog brežuljka.
Ugarsko-hrvatski kralj Ladislav I Arpadović - kojemu je nasljednim pravom pripala Hrvatska - godine 1094. utemeljio je Zagrebačku biskupiju i podredio je ugarskom nadbiskupu u Ostrogonu. O tome saznajemo posredno iz kasnijeg dokumenta što ga je 1134. g. izdao ostrogonski nadbiskup Felicijan potvrđujući osnivanje Zagrebačke biskupije (1094) po prvi put u povijesti. Ujedno se u toj ispravi spominje po prvi puta ime grada Zagreba.
Uz ime Zagreb veže se izvor što ga je podno katedrale u 14. st. čudesno izmolio blaženi Augustin Kažotić, osnivač zagrebačke katedralne škole i zagrebačkog crkvenog obreda.
U novom sjedištu biskupije kralj Ladislav okupio je kanonike i dodijelio ih prvom zagrebačkom biskupu Duhu da mu budu pomoćnicima. Uskoro je naseljen kaptolski brežuljak: kanonici su gradili svoje kurije uz istoimenu široku ulicu Kaptol, redovnici (templari, dominikanci, franjevci, cisterciti) podizali su samostane i crkve, a biskup je već imao dvor južno od katedrale.
U XII. stoljeću postoji kaptolska sjemenišna škola, koju osim mladeži što se posvetila svećeničkom zvanju pohađaju i svjetovnjaci. Kralj Ladislav podijelio je Zagrebačkoj biskupiji velike zemljišne posjede tako da je postala najjači feudalni gospodar u srednjovjekovnoj Slavoniji.
Crkveno naselje se nakon provale Tatara opasava palisadnom utvrdom.
Osnutak i utemeljenje Zagrebačke biskupije najvažniji je događaj za povijest Zagreba i Hrvatske.
Osnivanje biskupskih i kaptolskih naselja
Kaptol (Capitulum) je naselje kojim su upravljali kanonici dobivši od zagrebačkog biskupa zemljište sjeverno od katedrale. Stolni kaptol zagrebački je kao zbor kanonika osnovan već pri samom osnutku biskupije. Naselje je izduženog oblika, sa zapada prati liniju potoka Cirkvenika (Medveščaka), a sa istoka je bilo prirodno zaštićeno sustavom Ribnjaka.
U drugoj polovici XIII. st. oko naselja su podignute palisadne utvrde. Na prostranom ljevkastom trgu - ulici, kanonici su podizali svoje kurije; u početku su to bile drvene kuće s vrtovima prema potoku, odnosno prema Ribnjacima na istoku. Prema Kaptolskim statutima (1334. god.) svaki je kanonik imao na raspolaganju kuću, takozvanu kuriju.
Podno biskupske tvrđe, na mjestu stare hrvatske utvrde Zagreb, spominje se od XII. st. Vicus Latinorum, Laška Ves, Vlaška Ves, naselje koje su nastavali doseljenici, glavninom talijanski trgovci (Latini), po kojima je i prozvana. Vlaška Ves je naselje pod upravom biskupa s pravom izbora vlastitog suca, ali i s obvezama prema gospodaru.
Sjeverno od Kaptolske ulice razvila se Nova Ves, Lepa Ves; ispravu o osnutku je izdao 1344. godine stolni Kaptol koji naselje naziva villa (ves, selo).
U "slobodnom selu" je već nakon tri godine osnovana župa Sv. Ivana.
Nada Premerl
