Stanovnici Gradeca ušli su u XVII. stoljeće s prilično skromnim duhovnim i vjerskim spoznajama i saznanjima. Stoga su redovnici i redovnice pozvani u grad da u svojim propovijedima podijele hranu duhovnu Pabulum spirituale te razviju djelatnosti na području školstva i odgoja, i oplemene društveni život okupljanjem građana u bratovštine i procesije. Trebalo je njegovati usmenu i pisanu riječ i pritom osobito ukazivati na draž domaće riječi, iako će podučavati latinskim jezikom - jezikom općeg europskog obrazovanja. Prvi su na poziv Gradske uprave 1606. godine stigli isusovci - redovnici novoosnovane Družbe Isusove. Nedugo zatim došli su kapucini, a za njima, na poziv velikaša, redovnice Sv. Klare sa zadaćom da obrazuju i djevojke kako osnovnoj, tako i glazbenoj kulturi. Gradec je zahvatio snažan društveni i urbanistički preobražaj. Njegovi obrambeni zidovi postali su suvišni, a na njihovim temeljima sagrađeni su prvi veliki samostanski kompleksi sa crkvama: isusovci su gradili na jugoistoku, kapucini na jugozapadu, a klarise na sjeveroistoku grada. Takvom prostornom podjelom teritorij Gradeca zadržao je obris nepravilnog trokuta srednjovjekovnog naselja. Svi samostani posjedovali su bogate knjižnice - riznice znanja - a isusovci su imali tiskaru u kojoj je 1742. godine tiskan Lexicon, veliki latinsko-hrvatski rječnik, redovnika Andrije Jambrešića. Gotovo istodobno, 1740. godine, iz Zemaljske tiskare na Gradecu izišlo je leksikografsko djelo Gazophylacium pavlina Ivana Belostenca. Oba autora donose zanimljive opise Zagreba. Tijekom XVIII. stoljeća najveća je potražnja bila za knjigama nabožnog sadržaja, a njihovi autori su najčešće bili redovnici - isusovci, pavlini, kapucini - koji su poticali bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje.
Knjige tiskaju već u XVII. stoljeću
Potaknut prijateljskim pozivom biskupa Aleksandra Mikulića, u Zagrebu se 1690. godine nastanio Pavao Ritter samozvan Vitezović, svestrani pisac bogate naobrazbe i širokih europskih obzora. Tako je Zagreb dobio svog prvog tiskara! Već iste te godine tiskana je prva knjiga, "Sermo funebris, To, jeszt shalosno govorenje...", kanonika Pavla Antuna Češkovića, napisana hrvatskim jezikom kajkavskog narječja.
Uslijedila je odluka Hrvatskog sabora da se u Zagrebu osnuje Zemaljska tiskara te je godine 1694. Vitezoviću priznat status prvog tiskara slavnog Kraljevstva Hrvatskog. Na tiskotvorima – u rasponu od diletantskih prigodnica do značajnih povjesnica – isticao je da potječu "Ex Museo meo Graecomonti".
U Vitezovićevoj su tiskari brojne knjige ugledale "svjetlo dana", primjerice prvi "Kalendarium za letto 1695.", "Kronika", namijenjena širokoj čitalačkoj publici; k tome, hrvatski prijevod djela "Sobotnji kinč", koji je naručila grofica Marija Magdalena Drašković, promicateljica hrvatske knjige. Posredovanjem Vitezovića, biskup Mikulić otkupio je veliku knjižnicu Janeza Waicharda Valvasora te je 1692. godine – uz skroman biskupov dvor – dao sagraditi prvu zgradu za knjižnicu nazvanu Bibliotheca Metropolitana.
Družba Isusova na grečkom brdu
Zahvaljujući djelatnosti redovnika Družbe Isusove uvelike se razvio vjerski i obrazovni život sl. i kr. grada Zagreba tijekom XVII. i XVIII. stoljeća. Godine 1607. započela je nastava klasične gimnazije za 300 mladića, a polovicom stoljeća u novoj, većoj zgradi otvorena je i javna Akademija za studij prava i filozofije, kojoj su godine 1669. podijeljena prava i povlastice Sveučilišta. Za potrebe brojnih upisnika sagrađeno je đačko sjemenište Sv. Josipa – monumentalna dvokatna zgrada. Tu su izvođene i kazališne predstave, među prvima u Zagrebu. Uz samostan, koji se stalno proširivao, podigli su isusovci akademijsku crkvu Sv. Katarine. Okupljene članove bratovština podučavali su o zemaljskom i zagrobnom životu. a vjerski zapušteni seljački puk iz kraja Svetoduško učili vjerskom, ali i uzornom životu i odgoju. Podno Zagrebačke gore, na mjestu općeg utočišta nevoljnih, podigli su glasovito proštenište Sv. Franji Ksaverskom, poznatom po čudesnim uslišanjima. Procesije su polazile na proslavu pobožnosti od isusovačke crkve na Gradecu i, usmjerene preko Kaptola, stizale do Ksavera. I grad Zagreb dugovao je veliku zahvalnost Sv. Franji Ksaverskom te je godine 1762. proglašen zaštitnikom grada. Raspuštena 1773. godine, Družba Isusova je napustila Zagreb.
Željka Kolveshi
