Sječom i krčenjem stoljetne hrastove šume (lužnjak) na majuru istočno od grada uređen je prvi zagrebački perivoj. Svečano otvoren 1774. godine - u počast biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, začetniku njegova uređenja u prosvjetiteljsko-romantičarskom duhu vremena - park je ponio biskupovo ime - Maksimir.
Već za njegova nasljednika, biskupa Aleksandra Alagovića prevladala je engleska pejzažna parkovna koncepcija uređenja, a izveo ju je biskup Juraj Haulik, pravi kreator parka, koji je njemu u čast 1853. godine nosio ime Jurjaves. Do tada je bila podignuta većina objekata za odmor i razonodu, park je urešen skulpturama, a bili su, k tome, završeni svi hortikulturni radovi. Otvaranjem velikoga biskupskog parka željelo se - u duhu općeg dobra i napretka - učiniti ga pristupačnim javnosti i da, nadasve, tako služi svem narodu.
I svoj romantičan engleski vrt uz ljetnikovac na Novoj Vesi otvorio je biskup Alagović za šetnje, a kada je uredio novi perivoj Biskupski vrt, dopuštao je šetnje onima s ulaznicom. Za biskupa Haulika bio je javno otvoren za cijelo općinstvo; nedjeljom je u perivoju svirala i glazba.
Građanstvo je šetalo i šetnicama na uređenim gradskim šetalištima na Gornjem gradu - Južnoj i Sjevernoj promenadi - a u Donjem su gradu potkraj stoljeća bila uređena šetališta na Zrinjskome trgu i Tuškancu.
