Na gornjogradskom brežuljku, na mjestu pretpovijesnoga naselja, u ranom je srednjemu vijeku bila kraljevska utvrda, castrum, koja je uništena za tatarske provale. U vrijeme seoba, koje su uslijedile nakon tatarske provale, kralj Bela IV ustrojio je novi sustav slobodnih kraljevskih gradova diljem svoje kraljevine, privlačeći doseljenike proglašavanjem privilegiranih gradova. Svečanom poveljom sa zlatnim pečatom, Zlatnom bulom (1242. g.) privilegirao je svoje podanike, građane i trgovce došljake. Grad je postao stjecištem raznih narodnosnih skupina. Tako pridruženi starosjedilačkom pučanstvu - Hrvatima - ini Slaveni te Ugri, Nijemci i Latini davali su Gradecu obilježje internacionalne zajednice, tada uobičajene i u drugim europskim gradovima.
Novi je kraljevski grad planski zasnovan, opasan bedemom koji prati konfiguraciju terena a na središnjem je gradskome trgu podignuta župna crkva Sv. Marka. Istodobno, kanonici su u strahu od ponovne tatarske provale ishodili godine 1247. pravo da na sjevernome vrhu gornjogradskoga brežuljka podignu utvrdu - Popov turen.
Svake je godine Gradec na Sv. Blaža (3. veljače) birao novu gradsku upravu. Gradec je bio obdaren zemljišnim posjedom, a k tome dodijeljeni su mu podanici, gradski kmetovi. Tijekom XIII. i XIV. st. na Gradecu su se redovito održavali dnevni i godišnji sajmovi Sv. Marka počam od 1256. i Sv. Margarete od 1372. godine. Gradec se ubrzano razvijao u dinamično središte Slavonije na važnom križanju prometnica između Ugarske i Jadrana, s kraljevskim dvorom (1335. g.), ljekarnom (1355. g.) te školom s plaćenim učiteljem (1360. g). Od 1363. godine, pa sve do XVIII. st. se na Gradecu održavala viteška igra prstenac - konjanik je u trku kopljem gađao ovješeni kolut (prstenac).
Ivan Ružić
