Sveta Klara iz Asiza osnovala je 1212. godine ženski ogranak franjevačkog reda, klarise. Godine 1646. klarise su iz Požuna (Bratislave) pridošle u Zagreb i tu - na Gradecu osnovale svoj samostan. Gradski magistrat poklonio im je zemljište uz Popov toranj, gdje je podignuta građevina složenih prostornih sklopova, koja prati srednjovjekovne obrambene zidove, a sa zapadne strane oblikuje novu ulicu, kasnije - njima u čast - prozvanu Opatičkom vulicom. Uz veliku pomoć hrvatskoga plemstva, posebice grofa Gašpara Draškovića, uselile su u novi samostan već u srpnju 1650. godine.
U samostan su pretežito pristupale kćeri hrvatskih velikaša od Zrinskih, Draškovića, Patačića, Keglevića do Oršića i drugih, donoseći stanoviti miraz, uglavnom novac, tako da je samostan ubrzo stekao brojna imanja i gotovinu. Gospe opatice su čak posuđivale Zagrepčanima novac i živjele od nemalih kamata.
Prema strogim pravilima redovničkog života, klarise nisu smjele izlaziti iz samostana; inače, živjele su skromno, siromašno i kontemplativno. Redovnice su osnovale i privatnu žensku školu, u kojoj su uz ostalo podučavale pjevanje i glazbu. Njegovale su hrvatski jezik; gotovo sve isprave i pisma redovnica pisani su hrvatskim jezikom. Bogati duhovni život i opstojnost samostana na zagrebačkom slobodnom i kraljevskom gradu prekinut je uredbom cara Josipa II, kojom je 28. veljače 1782. godine ukinuo red Sv. Klare.
Nada Premerl
