Zbirku arhitektonske dokumentacije Muzeja grada Zagreba čine pretežito ostavštine Mladena Kauzlarića i Stjepana Gomboša; Vladimira Turine; Alfreda Albinija; Zoje i Selimira Dumengjića te djelomične ostavštine Viktora Kovačića, Ignjata Fischera i Huga Ehrlicha. Nacrti, fotografije i druga arhivska građa pristigli su u Muzej grada Zagreba prije osnutka Hrvatskoga muzeja arhitekture, i to donacijama arhitekata ili njihovih nasljednika, a u manjem broju i otkupima.
Spomenuti arhitekti pripadaju skupini najvećih i najznačajnijih predstavnika hrvatske arhitekture 20. stoljeća. Tako je, primjerice, Vladimir Turina poznat i priznat ne samo u Hrvatskoj, o čemu svjedoče i priznanja velikih svjetskih arhitekata kao što su Le Corbusier ili Oscar Niemeyer. Iz aspekta moderniteta, Mladen Kauzlarić je već 1931. godine, pristupom projektiranju Vile Spitzer u Novakovoj 15, formalno-sadržajno (total dizajn) pozicionirao svoje djelo, ali i hrvatsku arhitekturu u sam vrh onodobnog svjetskog stvaralaštva.
Zahvaljujući arhitektonskim ostavštinama, mogu se sustavno pratiti povijest, kontinuitet i razvoj hrvatske moderne arhitekture i urbanizma od početka 20. stoljeća pa sve do sedamdesetih godina. Izlaganjem na povremenim izložbama publici se predstavlja relevantna arhitektonsko-urbanističko-kulturološka produkcija navedenoga razdoblja.
Pored arhitektonskih ostavština, Zbirka arhitektonske dokumentacije sadrži i zasebnu cjelinu planova/nacrta pojedinih zagrebačkih arhitektonsko-urbanističkih rješenja 19./20. stoljeća (sistematiziranu u planoteci po ulicama, trgovima, objektima).
K tome, zanimljivu i sadržajno samostalnu cjelinu čini ostavština Augusta Posilovića, crtača i slikara, koji se početkom 20. stoljeća bavio arhitektonsko-urbanističkim projektiranjem i uređenjem Zagreba u pomalo bizarnom, ali maštovitom i neobičnom stilu s elementima hrvatskoga narodnoga građevnog sloga, boreći se protiv internacionalnog historicizma (ti “grandiozni” utopijski urbanistički projekti ostali su samo na papiru).
U stalnom postavu, unutar teme “Kuća i život”, zametci moderne arhitekture (protofunkcionalizma) 1920-ih u Zagrebu, prezentirani su primjerom Palače Burze, arhitekta Viktora Kovačića, dok se maketom Novakove ulice, kao primjera dovršenog, modernog urbanog ambijenta, željelo istaknuti rezidencijalnu kulturu stanovanja i vrhunsku kvalitetu zagrebačke međuratne moderne arhitekture 1930-ih, s naglaskom na simultanizmu internacionalnog stila kod nas u odnosu na svjetska zbivanja. Uz maketu, u postavu je posebno istaknuta Vila Spietzer, Novakova 15, djelo arhitekta Mladena Kauzlarića iz 1931. godine, kao najreprezentativnija vila ovoga ansambla – u estetsko-oblikovnom, funkcionalno-tehničkom i elitističkom pogledu (perspektivni prikaz; eksterijer i total dizajn interijera).
Naposljetku, valja istaknuti kako se Zbirka arhitektonske dokumentacije kontinuirano nadopunjuje te je dostupna javnosti i istraživačima. Prikuplja se ona arhitektonska dokumentacija koja može poslužiti u proučavanju začetaka i kontinuiteta suvremenosti i modernizma zagrebačke arhitektonsko-urbanističke produkcije.
Također, otvoreni smo za suradnju, primjerice realizacijama izložbi koje na multidisciplinaran način tematiziraju i problematiziraju zagrebačku arhitekturu i urbanizam, promatrajući ih u kontekstu konkretnih povijesno-kulturoloških okolnosti, te stavljajući ih u suodnos s današnjim stanjem, što je i zadaća suvremenoga gradskog muzeja.
