Na festivalu u Cannesu 1959. godine glasoviti teoretičar filma Georges Sadoul prvi je put izgovorio sintagmu ZAGREBAČKA ŠKOLA ANIMIRANOG FILMA. Tom jednostavnom rečenicom definirao je jedan likovni i filozofski svjetonazor koji je obilježio povijest animacije sedamdesetih godina.
Profesionalni studio za crtani film nastao je u “Zagreb-filmu” 1956. godine. Godine 1962. za svoj film Surogat Dušan Vukotić dobio je nagradu Oscar. Bio je to prvi dobitnik tog prestižnog priznanja za jedan film koji nije američki. Praktički, u svijetu filma ne postoji nagrada koja nije stigla u “Zagreb-film”.
Animaciju su u Zagreb donijeli početkom stoljeća ruski emigranti. Skroman razvoj animacije između dvaju ratova obilježili su reklamni filmovi i nastavne minijature u Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar. Njezine tragove možemo prepoznati u slikarstvu (hrvatski ekspresionizam, umjetničko - socijalni pokret “Zemlja”, koji je iznjedrio hrvatsku naivu, te grupa “Exat 51”, pokret koji je krčio putove potpune umjetničke slobode) i književnosti (pripovijesti A. G. Matoša i Ivane Brlić-Mažuranić). K tome, zametke animacije sadrže strip i ilustracija. Zagrebačku školu utirali su genijalni strip-crtači Andrija Maurović i Walter Neugebauer.
Povijesno, početak Zagrebačke škole označen je filmom Veliki miting, koji je 1951. godine nastao u redakciji humorističkog lista Kerempuh, glavni urednik kojega je bio Fadil Hadžić.
Osim fotografija i originalnih crteža iz filmova nekih od najpoznatijih autora Zagrebačke škole, ovdje možemo vidjeti i djelić originalnog tehnološkog procesa nastanka glasovite serije Profesor Balthazar. Prve skice koje nastaju na osnovi scenarija i knjige snimanja pretvaraju se za crtačkim pultom u glavne crteže, potom se prenose na celuloidne folije i snimaju pod trik-kamerom. Dvadeset i četiri sličice za jednu sekundu filma.
Nada Premerl, Joško Marušić
